visoka razina aktivnosti

Prvi podaci o postojanje europske mačke nalaze se na crtežima u egipatskim grobnicama. Smatra se da je izravan potomak divlje afričke mačke, a po Europi se raširila nakon što je iz Egipta prenesena u Grčku i Rimsko carstvo. Međunarodni felinološki savez priznao ju je kao pasminu 1982. godine, a najzastupljenija je u skandinavskim zemljama. I danas se često izjednačava s domaćom mačkom iako je neovisna pasmina koja ima svoj standard.

Ova predivna mačka snažnog, robusnog, mišićavog tijela ima prilično veliku glavu s okruglim licem. Uši su joj srednje velike, blago zaobljene na vrhovima, a oči okrugle, razmaknute i jasno izražene. Krzno je kratko, gusto, sjajno i bogato. Priznata je u svim bojama, uzorcima i kombinacijama s bijelom bojom. Njena kratka dlaka se uz redovito četkanje lako održava. Europska mačka ili europska kratkodlaka mačka, kako ju ponekad nazivaju, izuzetno se lako prilagođava okolini te je izrazito aktivna.

Zaigrana je i izvrstan lovac. Prijateljski je raspoložena pa se dobro slaže s mačkama i drugim životinjama, ali je zbog izraženog lovnog nagona obavezno treba priviknuti na suživot s manjim kućnim ljubimcima poput ptica i glodavaca. Privržena je svom čovjeku, voli se maziti i ne voli dugo biti sama. Zbog svoje prilagodljivosti često preuzme navike i osobine svojih ljudi. Ova predivna, staložena mačka uvijek će biti spremna na igru ili maženje, ovisno o situaciji, što ju čini idealnim obiteljskim ljubimcem.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Egipatski mau jedna je od najstarijih pasmina mačaka. Njene slike nalaze se na zidnim crtežima u Egiptu koji datiraju od 3000. godina prije Krista, a smatra se da je direktan potomak svetih egipatskih mačaka. Istraživanja iskopina grobnica potvrdila su da su je obožavali kao božicu Basted. Princeza Natalija Troubetskoy dovela je ovu pasminu u Italiju 1953. godine, a 1956. je emigrirala u SAD te započela s uzgojem. Danas egipatski mau izgleda egzotično kao i njezini preci.

Ovu srednje veliku mačku krasi skladno, mišićavo tijelo, velike uši i zelene, bademaste oči. Njezino kratko, svilenkasto krzno prošarano je karakterističnim točkasto tigrastim uzorkom, a dolazi u brončanoj, srebrnoj i smoke boji. Održavanje i njegovanje krzna je jednostavno. Mau često nazivaju i egipatskom kratkodlakom mačkom iako to nije službeni naziv pasmine.

Osim izgleda, ovu mačku božanstvenom čini i njen karakter. Egipatski mau iznimno je inteligentna mačka privržena svom čovjeku. Često se najviše veže za jednu osobu, a prema strancima je nepovjerljiva dok ih ne upozna. Otvorena je, zaigrana i odličan član obitelji. Kreće se brzo, gipko i lagano te je izvanredno okretna prilikom skoka. Zbog visoke razine energije uživat će u zajedničkim aktivnostima i šetnjama na povodniku. Dobro se slaže s drugim mačkama i životinjama. Ako želiš predivnu, egzotičnu, aktivnu mačku izrazito vezanu za tebe i tvoju obitelj, egipatski mau bit će pravi odabir.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Domaća mačka je najrasprostranjenija pasmina mačke na svijetu. Dobro se snalazi i u gradskim i ruralnim područjima, a obitava u kućama, stanovima i dvorištima. Odlična je lovica pa se prehranjuje samostalno ili živi uz ljude kao voljeni kućni ljubimac. Vrlo je snalažljiva, brza, gipka i aktivna te izrazito privržena svojim ljudima i prostoru na kojem živi.

Domaća mačka je potekla od afričke divlje mačke, a čovjeku pravi društvo više od 3500 godina. Dolazi u svim bojama krzna, različitih duljina dlake. Standard domaće mačke nije strogo definiran. Važno je da je mačka skladna, u odličnoj kondiciji, prijateljski nastrojena i bez očitih fizičkih mana. Domaća mačka je jedina pasmina koja se na međunarodnim izložbama mačaka smije izlagati bez rodovnice. Jedini uvjet je da je cijepljena i kastrirana.

Domaća mačka je srednje veličine, skladnog, mišićavog tijela i veselog temperamenta. Društvena je, zaigrana i privržena čovjeku. Odlično se slaže s drugim mačkama i životinjama. Izrazito je prilagodljiva pa tako može živjeti vani i u kući. Inteligentna je te će s lakoćom savladati razne trikove. Voli se maziti, boraviti uz svog čovjeka i ne voli dugo biti sama. Domaća mačka je idealan odabir za obitelj koja želi aktivnu, zaigranu mačku raznolikog i nadasve prepoznatljivog izgleda.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Cornish rex je pasmina mačke nadasve neobičnog izgleda. Nastala je kao mutacija prilikom neplaniranog parenja trobojne domaće mačke i njenog crvenog tigrastog brata 1951. godine na farmi u engleskoj pokrajini Cornwall. Većina mačića u leglu imala je ravnu dlaku kao i roditelji dok je jedan mačić rođen kratkog, valovitog krzna. Vlasnicima se svidio izgled tog mačića te su odlučili pokušati uzgojiti novu pasminu. Uz uzgojni program i mnogo godina truda stvorena je pasmina koja je dobila ime po pokrajini u kojoj se prvi puta pojavila te krznu koje podsjeća na krzno rex zečeva.

Ova pasmina srednje velikog elegantnog tijela, dugih i vitkih nogu službeno je priznata 1967. godine. Velike, široke uši i bademaste oči krase klinastu glavu. Krzno je kratko, mekano na dodir. Valovito je, osobito na leđima i repu. Dolazi u svim bojama, a gotovo se uopće ne linja. Cornish rex je druželjubiva i privržena mačka. Znatiželjna je i inteligentna te može naučiti razne trikove. Aktivna je i voli se igrati. Zbog dlake koja se gotovo ne linja idealna je za život u stanu i za ljude koji su skloni alergijama. Voli boravak u prirodi, ali joj zna biti hladno pa preferira spavanje na toplom. Idealno je društvo za maženje na kauču i spavanje pod dekom. Odlično se slaže s drugim mačkama i životinjama pa će biti pravi odabir za višečlanu obitelj koja želi aktivnog, a istovremeno maznog ljubimca.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Chausie je pasmina nastala u SAD-u sredinom 20. stoljeća križanjem ženke domaće mačke s mužjakom divlje tropske mačke. Ime je dobila po tropskoj mački - felis chaus. Ova neobična pasmina nastala je sa željom da se uzgoji pitoma mačka divljeg izgleda. Pasmina je priznata 1995. godine u SAD-u, a danas se uzgaja diljem SAD-a i Europe. Izrazito je cijenjena i skupa pasmina te ju uzgajaju samo uzgajivači dobro upoznati s pasminom.

Chausie je velika pasmina atletski građenog, mišićavog, ali ne i teškog tijela. Žute ili zelene bademaste oči krase glavu klinastog oblika. Uši su velike s čuperkom na vrhu. Kratko krzno s grubom pokrovnom dlakom i nježnijom poddlakom dolazi u crnoj i smeđoj boji. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Točkaste oznake na krznu pridonose njenom “divljem” izgledu. Karakterno je chausie slična domaćoj mački. Miroljubiva je, društvena i vezana na svog vlasnika. No, nikako se ne smije zaboraviti kako je pasmina nastala i geni koje nosi.

Chausie ima izražen lovni nagon pa ju je potrebno od malena naučiti na suživot s drugim životinjama, osobitno manjim glodavcima i pticama. Aktivna je mačka s puno energije koja se voli igrati i kretati. Svakodnevno druženje s ljudima je obavezno, a zbog svoje znatiželje i inteligencije treba joj osigurati puno različitih igračaka. Vlasnici je često uspoređuju sa psima jer uživa u šetnji prirodom na povodniku. Njena prijateljska narav i velika razina energije čine je idealnom za aktivnu obitelj koja želi ljubimca egzotičnog izgleda.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Burmanska mačka potječe iz Burme, s tajlandsko-burmanske granice. O njenom podrijetlu postoje razne legende, a jedna od njih govori kako je živjela u hramovima i bila štovana kao božanstvo. Na drevnim zapisima mogu se pronaći slike burmanske mačke, uz perzijsku, što potvrđuje njihovu genetsku povezanost i činjenicu da su to dvije odvojene pasmine. Burmansku mačku imena “Wong Mau” u SAD je iz Burme doveo vojni liječnik dr. Thompson 1930. godine te se od nje dalje razvila pasmina. Danas postoje dva tipa burmanske mačke, američki, krupniji te europski s vitkijim tijelom.

Tijelo burme je srednje veličine, kompaktno i mišićavo. Velike, razmaknute oči te široke uši s blago zaobljenim vrhovima daju joj karakterističan izgled. Krzno joj je kratko, svileno i bez poddlake. Dolazi u raznim bojama. Donja strana tijela uvijek je svjetlija od leđa, nogu i lica.

Burmanska mačka izrazito je druželjubiva, znatiželjna i mazna. Voli društvo i igru, ali može biti vrlo uporna i svojeglava kada nešto želi. Inteligentna je i aktivna pa će rado ići u šetnju na povodniku. Voli društvo ljudi, drugih mačaka i životinja. Nikako ne voli biti sama i traži puno pažnje. Ova graciozna, nježna i umiljata mačka zaista je idealan obiteljski ljubimac, osobito za veliku obitelj s djecom i drugim ljubimcima.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Američka kratkodlaka mačka je pasmina za koju se vjeruje da potječe od europskih mačaka koje su u Ameriku došle s doseljenicima kako bi štitile brodove od glodavaca i ptica. Početkom 20. stoljeća počeo je selektivni uzgoj čime su se razvile i ustalile najbolje karakteristike pasmine.

Američka mačka ima srednje veliko, snažno tijelo, okruglo lice i kratke uši. Atletskom građom tijela i instinktom prilagođena je da bude izvrsna lovica. Ima kratko, gusto, sjajno krzno koje dolazi u 80 različitih boja. Nije teško za održavanje, ali mu je potrebno redovito četkanje. Američka kratkodlaka mačka je dobre, zaigrane i izrazito prijateljske naravi. Odana je svojoj obitelji. Inteligentna je i zainteresirana za događaje u okolini. Aktivna je i voli se igrati, ali ne zahtijeva cjelodnevnu pažnju. Bit će izrazito sretna ako joj omogućiš šetnje u prirodi na povodniku. Odlično se slaže s djecom i psima. Zbog urođenog lovačkog instinkta potrebno je pripaziti ako je u suživotu s manjim ljubimcima. Voli se maziti, sunčati i nije glasna.

Ako želiš inteligentnu, aktivnu, a istovremeno neovisnu mačku, američka kratkodlaka pravi je odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Američki curl jedna je od najmlađih pasmina mačaka. Prvo priznanje pasmine dogodilo se u Americi 1986. godine, dok je u Europi priznata tek prije nekoliko godina.

Zbog njenog specifičnog izgleda glave, posebice ušiju, kaže se da izgleda kao da ju je kreirao dizajner šešira. Ima savinute uši prema natrag koje otvaraju pogled na lijepo lice. Prema zavinutosti uši (engleska riječ curl) pasmina je i dobila ime. Nakon rođenja mačići imaju ravne uši, a one se počnu zatezati prema natrag u starosti od 3 do 5 dana. Nakon 16 tjedana starosti zauzimaju svoju konačnu poziciju i tada se odabiru najkvalitetnije jedinke u leglu. Što je veći luk zakrivljenosti uši, smatra se da je mačić kvalitetniji. Specifičnost hrskavica ušiju zahtijeva i posebnu njegu pa je tako potrebno redovito pregledavati i čistiti uši kako ne bi došlo do upale. Američki curl može imati dugu i kratku dlaku. Svilenkasto krzno ima malo poddlake i potrebno ga je redovito češljati. Dozvoljene su sve boje dlake. Krasi ju i bogati, kitnjasti rep kojeg se izgledom može usporediti s nojevim perjem.

Ova srednje velika mačka izuzetno je prijateljski nastrojena i privržena svojoj obitelji. Voli se igrati i sudjelovati u svemu što se događa u kući. Karakterom čak više podsjeća na psa nego na mačku. Inteligentna je i traži puno aktivnosti pa se, ako se odlučite za ovu krasoticu, obavezno oboružajte mnoštvom mačjih igračaka.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Američki bobtail je nova pasmina mačaka nastala križanjem raznih pasmina, uključujući domaću, himalajsku i sijamsku mačku. Uzgoj je išao u smjeru zadržavanja karakterističnog kratkog repa i gustog, bogatog krzna. Prvi standard pasmine napravljen je 1970. godine, a pasminu danas priznaje većina felinoloških saveza.

Američki bobtail je srednje velika mačka koja može doći u svim bojama. Rađa se s kratkim, odlakanim repom. Zbog kratkog repa smatra se da su preci ove mačke križani s divljom mačkom ili čak risom. Izrazito je nježan, privržen obitelji i odličan u suživotu s djecom. Aktivan je i voli se igrati, no istovremeno može dugo ležati u krilu i uživati u maženju. Izvrstan je skakač i bez problema lovi insekte u letu. Izvrstan je lovac tako da će uživati u šetnjama na povodniku u kojima će moći pokazati svoje urođene instinkte. Inteligentan je i traži dosta pažnje. Dlaka mu je kratka, no može doći i u dugoj varijanti. Ovisno o duljini dlake bit će potrebno manje ili više brige oko nje. Redovito četkanje svakako je poželjno. Uglavnom je tih, no često proizvodi zvukove slične cvrkutanju i kliktanju.

Odlično se slaže s drugim životinjama tako da će biti idealan odabir za veliku, veselu obitelj.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Shar pei pasmina je porijeklom iz Kine. Uzgajan je za borbe pasa. 1977. je ostvario Ginnessov rekord kao najrjeđa pasmina na svijetu. Danas nije toliko rijedak i ljudi ga sve češće odabiru za kućnog ljubimca.

To je ponosan, ali povučen pas, rezerviran i veoma neovisan. Iako je izrazito inteligentan, veoma je težak kad je u pitanju dresura i nikako nije prvi izbor psa za vlasnika početnika. Jako je vezan na svoju obitelj i voli biti u njenom društvu. Shar pei općenito više voli društvo ljudi nego drugih životinja. Smatra se da zbog svoje inteligencije preferira ljudsko društvo jer mu čovjek može pružiti više kreativnih zadataka, no postoji mogućnost da jednostavno više preferira ljubav i pažnju svog vlasnika.

Ovaj pas jedinstvenog izgleda naraste od 46 do 51cm, a teži 18 do 28kg. Životni vijek mu je 9 do 11 godina. Dlaka mu je kratka, oštra. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Dolazi u crnoj, smeđoj, krem i crvenoj boji. Dozvoljene su tamnije oznake oko njuške i očiju, no tijelo mora biti jednobojno. Karakterističan izgled daju im brojni nabori kože koja je izrazito opuštena. Svojim izgledom podjseća na morža bez brkova. Higijenu proreza između nabora je potrebno redovito održavati kako ne bi došlo do upale kože kojoj su skloni. Uz upale kože, skloni su i uvrtanju očnih kapaka. Jezik im je plavo-crne boje. Potrebna im je rana socijalizacija i izrazito čvrst i dosljedan odgoj. Uzgajani su da budu dominantni i nisu najbolje društvo za druge pse. Prema članovima svoje obitelji su veseli, razigrani i odlični prijatelji. Izrazito su čuvarski nastrojeni i mogu postati pretjerano zaštitnički raspoloženi prema svojim vlasnicima i imanju.

Ova zanimljiva, neobična pasmina odličan je odabir za aktivnu, stabilnu i čvrstu osobu koja neće popuštati u odgoju i koja će uživati u svim posebnostima neodoljivog shar peia.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.