intenzivno linjanje

Himalajska mačka je pasmina nastala križanjem perzijske i sijamske mačke. Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina uzgajivači su pokušali stvoriti mačku koja će imati građu perzijske mačke, a karakter sijamske, sve kako bi riješili problem genetski nasljednih bolesti ovih pasmina. Krajem drugog svjetskog rata u SAD-u je nastala predivna mačka dugog, svilenog krzna poput perzijske mačke, obojenog poput sijamske. Pasmina je službeno priznata 1957. godine.

Ova velika mačka ima zbijeno tijelo okruglog oblika te kratke noge. Široku glavu krase male uši, upečatljive, plave oči i ravan nos. Njena duga, svilenkasta dlaka često se petlja pa zahtijeva svakodnevnu njegu i redovito češljanje. S obzirom da je u potpunosti orijentirana na svog čovjeka, svakodnevno uređivanje neće joj predstavljati nikakav problem. Iako je izgledom velika, karakterno je u potpunosti nježna i smirena.

Zbog svojih osobina nazivaju je i nježnim divom mačjeg svijeta. Himalajska mačka izrazito voli pažnju svojih ljudi. Privržena je i razigrana te će uživati u svakom zajedničkom trenutku. Nije nametljiva i neće joj smetati ako si zauzet. Rado će se igrati sama ili opustiti na svom ležaju. Izrazito je inteligentna, lako uči i dobro se slaže s ostalim životinjama. Sklona je debljanju pa joj svakako osiguraj dovoljno tjelesne aktivnosti. Ako želiš velikog, mekanog, umiljatog, mirnog ljubimca, himalajska mačka je idealan odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Egzotična mačka je nastala kao rezultat dugogodišnjih križanja američke kratkodlake mačke s perzijskom. Cilj uzgoja je bio dobiti mačku koja će u svemu, osim u duljini dlake, biti poput perzijske. Ovakav planirani uzgoj donio je pasminu mišićavog, zbijenog tijela s okruglom i masivnom glavom. Uši su joj malene i zaobljene na vrhu, a oči velike, okrugle i izražene. Ravan nos i karakterističan izraz lica daju ovoj mački prepoznatljiv, simpatičan izgled.

Egzota ima kratko, gusto, plišano krzno s bogatom poddlakom, koje ne smije biti prilegnuto uz tijelo. Svakodnevna njega i češljanje dlake neophodno je za njeno održavanje, a poželjno je i povremeno kupanje kako bi krzno ostalo sjajno i mekano. Krzno dolazi u svim bojama priznatim kod perzijske mačke te sa uzorkom u kombinaciji s bijelom bojom. Raznolikost boja njenog krzna omogućuje svakome da odabere idealnog ljubimca baš za sebe. Uzgajivači kažu kako je narav ezgotične mačke vezana uz boju krzna pa tako za prugaste mačke kažu da su aktivne i radoznale, a one s maskom razigrane i vesele.

Bez obzira na boju, egzote su nježne, privržene i lako se prilagođavaju svakom domu. Energičnije su i okretnije od perzijske mačke, iako ne možemo reći da su pretjerano aktivne. Više vole odmarati, promatrati okolinu i uživati u maženju. Vole se igrati, ali neće biti nametljive i tražiti pažnju. Dobro se slažu s drugim mačkama i životinjama. Ipak, najviše uživaju u ljudskom društvu i ne vole biti same. Ako želiš mirnu, stabilnu, umiljatu mačku koja će se obožavati maziti, egzota je svakako idealan izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Manks je pasmina koja potječe s otoka Mana u Irskom moru. Ova pasmina stara je više stoljeća, a razvila se u prirodi. Karakterizira ju bezrepost, a farmeri s područja otoka vrlo su ponosni na nju. Izvrstan je lovac, ali i odličan kućni ljubimac. Postoje tri legende o nastanku manksa. Prva govori kako su joj rep otkinula vrata Noine arke jer ih je Noa prebrzo zatvorio. Druga govori kako su se mačke, da bi sišle niz strme litice otoka Mana, morale spuštati po stražnjici i tako izgubile rep. Treća pak govori da su manks mačke svojim mačićima odgrizale rep kako bi ih spasile od engleskih plemića koji su svoje šešire kitili repovima mačaka koje bi ulovili na otoku.

U stvarnosti je bezrepost došla kao rezultat genetske mutacije. Manks može biti u potpunosti bez repa ili imati batrljak. Kada se u leglu pojavi mačić s repom, ne smatra se pripadnikom te pasmine.

Zbog kompaktnog, snažnog tijela, kratkih leđa i dugih stražnjih nogu ova mačka se kreće na specifičan način, skačući poput zeca. Veliku, okruglu glavu krase srednje velike uši i velike, okrugle oči. Krzno je kratko, gusto s mekanom poddlakom. Priznate su sve boje i uzorci. Cymric pasmina zapravo je dugodlaki manks. Osim po duljini dlake, ove dvije pasmine su izgledom i karakterno identične. Nježne su, mirne i druželjubive mačke koje vole biti uz svog čovjeka. Razigrane su, inteligentne i traže puno pažnje. Ove srednje velike mačke rado će sudjelovati u baš svakoj obiteljskoj aktivnosti, a uz pravilnu socijalizaciju odlično će se slagati s drugim životinjama.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Chausie je pasmina nastala u SAD-u sredinom 20. stoljeća križanjem ženke domaće mačke s mužjakom divlje tropske mačke. Ime je dobila po tropskoj mački - felis chaus. Ova neobična pasmina nastala je sa željom da se uzgoji pitoma mačka divljeg izgleda. Pasmina je priznata 1995. godine u SAD-u, a danas se uzgaja diljem SAD-a i Europe. Izrazito je cijenjena i skupa pasmina te ju uzgajaju samo uzgajivači dobro upoznati s pasminom.

Chausie je velika pasmina atletski građenog, mišićavog, ali ne i teškog tijela. Žute ili zelene bademaste oči krase glavu klinastog oblika. Uši su velike s čuperkom na vrhu. Kratko krzno s grubom pokrovnom dlakom i nježnijom poddlakom dolazi u crnoj i smeđoj boji. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Točkaste oznake na krznu pridonose njenom “divljem” izgledu. Karakterno je chausie slična domaćoj mački. Miroljubiva je, društvena i vezana na svog vlasnika. No, nikako se ne smije zaboraviti kako je pasmina nastala i geni koje nosi.

Chausie ima izražen lovni nagon pa ju je potrebno od malena naučiti na suživot s drugim životinjama, osobitno manjim glodavcima i pticama. Aktivna je mačka s puno energije koja se voli igrati i kretati. Svakodnevno druženje s ljudima je obavezno, a zbog svoje znatiželje i inteligencije treba joj osigurati puno različitih igračaka. Vlasnici je često uspoređuju sa psima jer uživa u šetnji prirodom na povodniku. Njena prijateljska narav i velika razina energije čine je idealnom za aktivnu obitelj koja želi ljubimca egzotičnog izgleda.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Britanska dugodlaka mačka je nastala kroz uzgoj britanske kratkodlake, kada se križala s perzijskim mačkama. U leglima su se ponekad pojavljivali mačići duge dlake koji su se svidjeli uzgajivačima. Radili su na uzgoju i priznavanju nove pasmine pa je tako 2015. godine preliminarno priznata kao britanska dugodlaka mačka.

Karakterno je jednaka britanskoj kratkodlakoj mački. Voli se maziti, puno odmarati i uživati u društvu svojih ljudi. Umjereno je aktivna i zaigrana. Mirna je i dobro će se uklopiti u svaki dom. Dobro se slaže s ljudima i drugim životinjama te je odličan izbor za obiteljskog ljubimca. Osim što voli društvo, jednako tako voli i svoj mir pa neće biti pretjerano tužna ako te nema kod kuće. Iskoristit će to vrijeme za kvalitetan odmor. Izrazito je neovisna, živi život po svojim pravilima i glasno će prosvjedovati ako joj se nešto ne sviđa. Voli se maziti i boraviti u krilu, ali samo kad ona to poželi.

Krasi ju srednje veliko, mišićavo, zbijeno tijelo, velike, okrugle oči i malene uši. Dugo, gusto krzno ima gustu poddlaku pa ga je potrebno redovito četkati, osobito u fazi linjanja. Ova predivna, prijateljski raspoložena mačka bit će idealan odabir ako tražiš stabilnog, mirnog, ali i samostalnog ljubimca.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Shar pei pasmina je porijeklom iz Kine. Uzgajan je za borbe pasa. 1977. je ostvario Ginnessov rekord kao najrjeđa pasmina na svijetu. Danas nije toliko rijedak i ljudi ga sve češće odabiru za kućnog ljubimca.

To je ponosan, ali povučen pas, rezerviran i veoma neovisan. Iako je izrazito inteligentan, veoma je težak kad je u pitanju dresura i nikako nije prvi izbor psa za vlasnika početnika. Jako je vezan na svoju obitelj i voli biti u njenom društvu. Shar pei općenito više voli društvo ljudi nego drugih životinja. Smatra se da zbog svoje inteligencije preferira ljudsko društvo jer mu čovjek može pružiti više kreativnih zadataka, no postoji mogućnost da jednostavno više preferira ljubav i pažnju svog vlasnika.

Ovaj pas jedinstvenog izgleda naraste od 46 do 51cm, a teži 18 do 28kg. Životni vijek mu je 9 do 11 godina. Dlaka mu je kratka, oštra. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Dolazi u crnoj, smeđoj, krem i crvenoj boji. Dozvoljene su tamnije oznake oko njuške i očiju, no tijelo mora biti jednobojno. Karakterističan izgled daju im brojni nabori kože koja je izrazito opuštena. Svojim izgledom podjseća na morža bez brkova. Higijenu proreza između nabora je potrebno redovito održavati kako ne bi došlo do upale kože kojoj su skloni. Uz upale kože, skloni su i uvrtanju očnih kapaka. Jezik im je plavo-crne boje. Potrebna im je rana socijalizacija i izrazito čvrst i dosljedan odgoj. Uzgajani su da budu dominantni i nisu najbolje društvo za druge pse. Prema članovima svoje obitelji su veseli, razigrani i odlični prijatelji. Izrazito su čuvarski nastrojeni i mogu postati pretjerano zaštitnički raspoloženi prema svojim vlasnicima i imanju.

Ova zanimljiva, neobična pasmina odličan je odabir za aktivnu, stabilnu i čvrstu osobu koja neće popuštati u odgoju i koja će uživati u svim posebnostima neodoljivog shar peia.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Švicarski bijeli ovčar elegantan je, mišićav i otmjen pas snježno bijele boje. Vjeruje se da je nastao od njemačkog ovčara s genom za bijelu boju dlake. Bijela boja dlake bila je mana kod njemačkog ovčara.

Hitler je zabranio uzgoj i držanje bijelih njemačkih ovčara što je dovelo do istrebljenja pasmine u Europi. Ipak, zahvaljujući zaljubljenicima pasmine u Americi, ona je očuvana sve do danas. U Europu se vraća preko Švicarske te postaje priznata pasmina kao švicarski bijeli ovčar. S obzirom na zajedničke gene ostao je sličan njemačkom ovčaru, no posebnom selekcijom, osim bijele boje, dobio je i nešto elegantniji izgled.

Ovaj prekrasan pas naraste od 55 do 66cm i teži 25 do 40kg. Životni vijek mu je prosječno 12 godina. Dlaka mu je duga, grublje pokrovne dlake i mekše poddlake. Linja se, dva puta godišnje intenzivno pa će redovito četkanje biti dio rutine s ovim psom. Švicarski bijeli ovčar je oprezan, zaštitnički nastrojen prema svojoj obitelji i izrazito inteligentan. Prema strancima je nepovjerljiv. Međutim, nešto je smireniji i nježniji od njemačkog ovčara. Uz dosljedan odgoj čvrste ruke i pravilnu socijalizaciju postat će odlično društvo za djecu i druge životinje. S obzirom na visoku inteligenciju, trening neće biti nikakav problem. Potrebna mu je svakodnevna tjelesna i mentalna aktivnost jer ima visoku razinu energije. Ukoliko ne troši višak energije, ovaj pas može postati destruktivan. Osigurajte si dovoljno slobodnog vremena kako bi zadovoljili njegove potrebe. Trčanje, bicikliranje, planinarenje, bacanje loptice ili frizbija, sve to usrećit će ovog divnog psa. Jako je vezan na svog čovjeka pa će vas pratiti gdje god idete. Ne vole biti sami i odvojeni od svoje obitelji. Ukoliko tražite prekrasnog, elegantnog, velikog, aktivnog i izrazito privrženog psa, švicarski bijeli ovčar odličan je izbor za vas.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Njemački patuljasti špic, poznatiji kao pomeranac, jedna je od najpopularnijih pasmina pasa. Poznat je po svom lisičjem izgledu, dugoj, bujnoj sjajnoj dlaci i osmijehu na licu. Prvi put su se pojavili u pokrajini Pomerania, a nastali su od drevnih špic pasmina s tog područja. Njihovi predci su uzgajani da čuvaju stoku, štite dom ili vuku sanjke, dok je današnji pomeranac izgubio ta svojstva i postao omiljen kućni ljubimac.

Pomeranac naraste od 15 do 20cm, a teži svega 1,9 do 3,5kg. Takve tjelesne dimenzije čine ga idealnim ljubimcem za stan. Živi 12 do 16 godina. Krzno mu je dvostruko, gusto, bogato dlakom koja se intenzivno linja. Potrebno mu je redovito četkanje i kvalitetna prehrana kako bi dlaka ostala lijepa i sjajna. Dolaze u raznim bojama, a najpopularnije su narančasta i crvena. Skloni su kamencu i bolestima desni pa je redovito pranje zubi obavezno. Pomeranci su prijateljski nastrojeni psi i uz pravilnu socijalizaciju dobro će se slagati s djecom i dugim životinjama. Ipak, treba pripaziti kod igre s pomerancima jer su mali i može doći do ozljeda. Često nemaju dojam koliko su zapravo mali pa znaju biti jako hrabri i lajati na veće pse. Vrlo su inteligentni i može ih se lako istrenirati da budu poslušni. Nisu pretjerano aktivni, ali su im svakodnevne šetnje svejedno potrebne. Zbog guste dlake osjetljivi su na vrućinu i vlagu pa pripazite u ljetnim danima. Skloni su debljaju i izbirljivosti kod hranjenja. Potrebno ih je od malih nogu naučiti da ne biraju hranu nego jedu sve što im date u zdjelicu. Sumnjičavi su prema strancima što ih čini odličnim čuvarima. Svaki dolazak nepoznate osobe označit će zvonkim lavežom.

Svjetskoj popularnosti pomeranaca svakako je pomogao pas Boo koji se pojavio na Facebooku i koji je proglašen najslađim psom na internetu. Nakon toga svatko je poželio imati jednog malog Booa, vjerujemo da ćete ga poželjeti i vi.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Međi je najmlađa hrvatska autohtona pasmina. U Međimurju se uzgaja više od sto godina i poznat je kao odličan čuvar i lovac na štetne glodavce u seoskim dvorištima. Zbog svoje veličine i zabavnog, veselog karaktera postaje sve popularniji kuni ljubimac i u gradskim sredinama.

Međi je mali, živahan pas, skladnog tijela i visoke inteligencije. Ljubitelji pasmine kažu da je vrlo poslušan i da ga se lako nauči bilo kakvom zadatku ili triku. Dolazi u raznim bojama, a može biti jednobojan, dvobojan ili trobojan s različitim šarama. Sve boje su dopuštene, bijela ne smije prevladavati. Naraste od 28 do 33 cm, što također govori o njegovoj prikladnosti za život u stanu. Živi u prosjeku 14 godina. Rep mu je visoko nasađen, bujno odlakan i stalno u pokretu, a može se roditi i s kratkim repom. Dlaka mu je kratka i linja se pa će ga biti potrebno redovito četkati.

Odličan je obiteljski pas koji se slaže s djecom i drugim životinjama. Problem bi jedino mogao predstavljati suživot s glodavcima ljubimcima, zbog njegovog lovačkog nagona. Međi je srdačan, prijateljski nastrojen i pomalo zvrkast. Prema strancima će biti oprezan, ali nikako agresivan. Svaki dolazak stranaca najavit će glasnim, srdačnim lajanjem. Uz pravilnu socijalizaciju može postati odličan pas za pratnju. Zbog svoje želje za učenjem i brzine u kretanju, odličan je za pseće sportove. Vrlo je uporan i ustrajan u radu, pogotovo u hvatanju glodavaca. Bit će vam i izvrstan partner za trčanje ili bicikliranje.

Ukoliko želite malog psa prikladnog za stan, a ujedno aktivnog i uvijek spremnog za akciju, međi je svakako izbor za vas. Ovaj veseli, zvrkasti psić uveseljavat će cijelu obitelj i zabavljati vas svakodnevno, a ako živite u kući s dvorištem osigurat će da niti jedan glodavac ne kroči na vaš posjed.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Mađarska vižla autohtona je pasmina Mađarske. Bila je vjeran pratioc aristokracije i plemstva u lovu pa ju nazivaju aristokratskom pasminom. Tom nazivu pridonosi i njezin elegantan, vitak izgled i graciozno kretanje. U lovu se koristi kao pointer i retriver, što govori o njezinoj svestranosti i inteligenciji. Uzgajana je da uvijek bude blizu lovca, tik uz nogu pa su joj te karakteristike ostale i danas. Vižla će biti najsretnija kad je blizu svog vlasnika, kao čičak. Zbog svoje umiljate, pitome i prijateljski nastrojene naravi vižle su postale jedan od omiljenih kućnih ljubimaca.

Izrazito su aktivne pa će biti najsretnije ako im je vlasnik ljubitelj prirode i dugih šetnji. Narastu od 53 do 64cm, a teže od 18 do 29kg. Žive u prosjeku 14 godina. Vižla je zadovoljna kad ima zadatak tako da trening ne bi trebao predstavljati problem. Izrazito je inteligentna i trening pozitivnim metodama dat će odlične rezultate. Čvrst trening nije najbolji odabir za senzibilnu vižlu. Na vožnju biciklom ili trčanje obavezno povedite i svoju vižlu kao partnera, bit će vam zahvalna. Zbog svoje brzine i agilnost pokazale su se odlične i u psećim sportovima. Što god se odlučili raditi s vašom vižlom, ona će u tome uživati, bitno da je akcija! Vezane su za svoju obitelj i dobri su čuvari. Vole društvo i ne vole dugo biti same. Odlične su s djecom. Dobra socijalizacija omogućuje im suživot i s drugim životinjama. Mogu živjeti u stanu, no sretnije će biti ako imaju dvorište. Pristup kući je obavezan jer zbog svoje kratke dlake nisu otporne na vanjske uvjete. Dlaka dolazi i u oštroj varijanti kad vižla ima simpatične brkove. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Boja je uvijek smeđa.

Ukoliko želite elegantnog, aktivnog psa koji vas neće ispuštati iz vida, mađarska vižla je odabir za vas!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.