dobro slaganje s djecom

German rex je pasmina kovrčavog krzna nastala spontano. Naziv rex dobila je po krznu koje podsjeća na krzno rex zečeva. U vrtu bolnice u Berlinu, u leglu kratkodlakih mačaka pojavila se ženka kovrčave, plišane dlake. Nazvana je Lämmchen (janješce) i smatra se pretkom pasmine. Od njenih kovrčavih potomaka stvorena je osnova za daljnji uzgoj koji je nastavila obitelj Wollner 1973. godine. Pasmina je priznata 1982. godine. Rijetko je korištena za stvaranje novih pasmina te je u jednom trenu skoro izumrla. Danas je german rex još uvijek rijetka i cijenjena pasmina.

Čvrsto, mišićavo tijelo german rexa ne smije biti masivno. Glavu krase srednje velike, široke uši i razmaknute, sjajne oči. Krzno je kratko, mekano i svileno. Valovito je ili kovrčavo, bez grube pokrovne dlake. Sastoji se gotovo samo od poddlake. Priznate su sve boje krzna, uzorci i kombinacije s bijelom bojom. Brkovi ovih mačaka također su valoviti i kraći od brkova drugih pasmina.

German rex je aktivna i privržena mačka. Veže se za svoju obitelj, uživa u društvu ljudi i ne voli biti dugo sama. Nježna je, emotivna i voli provoditi vrijeme mazeći se u krilu svog čovjeka. Iako je mirna, voli se igrati, trčati i penjati. Ako ti se sviđaju mačke kovrčave dlake i ugodnog karaktera, german rex je svakako pravi odabir za tebe. No, imaj na umu da je ova pasmina zbog dugogodišnjeg uzgoja u srodstvu sklona nasljednim bolestima pa svog novog ljubimca svakako potraži kod odgovornog, registriranog uzgajivača.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Prvi podaci o postojanje europske mačke nalaze se na crtežima u egipatskim grobnicama. Smatra se da je izravan potomak divlje afričke mačke, a po Europi se raširila nakon što je iz Egipta prenesena u Grčku i Rimsko carstvo. Međunarodni felinološki savez priznao ju je kao pasminu 1982. godine, a najzastupljenija je u skandinavskim zemljama. I danas se često izjednačava s domaćom mačkom iako je neovisna pasmina koja ima svoj standard.

Ova predivna mačka snažnog, robusnog, mišićavog tijela ima prilično veliku glavu s okruglim licem. Uši su joj srednje velike, blago zaobljene na vrhovima, a oči okrugle, razmaknute i jasno izražene. Krzno je kratko, gusto, sjajno i bogato. Priznata je u svim bojama, uzorcima i kombinacijama s bijelom bojom. Njena kratka dlaka se uz redovito četkanje lako održava. Europska mačka ili europska kratkodlaka mačka, kako ju ponekad nazivaju, izuzetno se lako prilagođava okolini te je izrazito aktivna.

Zaigrana je i izvrstan lovac. Prijateljski je raspoložena pa se dobro slaže s mačkama i drugim životinjama, ali je zbog izraženog lovnog nagona obavezno treba priviknuti na suživot s manjim kućnim ljubimcima poput ptica i glodavaca. Privržena je svom čovjeku, voli se maziti i ne voli dugo biti sama. Zbog svoje prilagodljivosti često preuzme navike i osobine svojih ljudi. Ova predivna, staložena mačka uvijek će biti spremna na igru ili maženje, ovisno o situaciji, što ju čini idealnim obiteljskim ljubimcem.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Egzotična mačka je nastala kao rezultat dugogodišnjih križanja američke kratkodlake mačke s perzijskom. Cilj uzgoja je bio dobiti mačku koja će u svemu, osim u duljini dlake, biti poput perzijske. Ovakav planirani uzgoj donio je pasminu mišićavog, zbijenog tijela s okruglom i masivnom glavom. Uši su joj malene i zaobljene na vrhu, a oči velike, okrugle i izražene. Ravan nos i karakterističan izraz lica daju ovoj mački prepoznatljiv, simpatičan izgled.

Egzota ima kratko, gusto, plišano krzno s bogatom poddlakom, koje ne smije biti prilegnuto uz tijelo. Svakodnevna njega i češljanje dlake neophodno je za njeno održavanje, a poželjno je i povremeno kupanje kako bi krzno ostalo sjajno i mekano. Krzno dolazi u svim bojama priznatim kod perzijske mačke te sa uzorkom u kombinaciji s bijelom bojom. Raznolikost boja njenog krzna omogućuje svakome da odabere idealnog ljubimca baš za sebe. Uzgajivači kažu kako je narav ezgotične mačke vezana uz boju krzna pa tako za prugaste mačke kažu da su aktivne i radoznale, a one s maskom razigrane i vesele.

Bez obzira na boju, egzote su nježne, privržene i lako se prilagođavaju svakom domu. Energičnije su i okretnije od perzijske mačke, iako ne možemo reći da su pretjerano aktivne. Više vole odmarati, promatrati okolinu i uživati u maženju. Vole se igrati, ali neće biti nametljive i tražiti pažnju. Dobro se slažu s drugim mačkama i životinjama. Ipak, najviše uživaju u ljudskom društvu i ne vole biti same. Ako želiš mirnu, stabilnu, umiljatu mačku koja će se obožavati maziti, egzota je svakako idealan izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Egipatski mau jedna je od najstarijih pasmina mačaka. Njene slike nalaze se na zidnim crtežima u Egiptu koji datiraju od 3000. godina prije Krista, a smatra se da je direktan potomak svetih egipatskih mačaka. Istraživanja iskopina grobnica potvrdila su da su je obožavali kao božicu Basted. Princeza Natalija Troubetskoy dovela je ovu pasminu u Italiju 1953. godine, a 1956. je emigrirala u SAD te započela s uzgojem. Danas egipatski mau izgleda egzotično kao i njezini preci.

Ovu srednje veliku mačku krasi skladno, mišićavo tijelo, velike uši i zelene, bademaste oči. Njezino kratko, svilenkasto krzno prošarano je karakterističnim točkasto tigrastim uzorkom, a dolazi u brončanoj, srebrnoj i smoke boji. Održavanje i njegovanje krzna je jednostavno. Mau često nazivaju i egipatskom kratkodlakom mačkom iako to nije službeni naziv pasmine.

Osim izgleda, ovu mačku božanstvenom čini i njen karakter. Egipatski mau iznimno je inteligentna mačka privržena svom čovjeku. Često se najviše veže za jednu osobu, a prema strancima je nepovjerljiva dok ih ne upozna. Otvorena je, zaigrana i odličan član obitelji. Kreće se brzo, gipko i lagano te je izvanredno okretna prilikom skoka. Zbog visoke razine energije uživat će u zajedničkim aktivnostima i šetnjama na povodniku. Dobro se slaže s drugim mačkama i životinjama. Ako želiš predivnu, egzotičnu, aktivnu mačku izrazito vezanu za tebe i tvoju obitelj, egipatski mau bit će pravi odabir.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Manks je pasmina koja potječe s otoka Mana u Irskom moru. Ova pasmina stara je više stoljeća, a razvila se u prirodi. Karakterizira ju bezrepost, a farmeri s područja otoka vrlo su ponosni na nju. Izvrstan je lovac, ali i odličan kućni ljubimac. Postoje tri legende o nastanku manksa. Prva govori kako su joj rep otkinula vrata Noine arke jer ih je Noa prebrzo zatvorio. Druga govori kako su se mačke, da bi sišle niz strme litice otoka Mana, morale spuštati po stražnjici i tako izgubile rep. Treća pak govori da su manks mačke svojim mačićima odgrizale rep kako bi ih spasile od engleskih plemića koji su svoje šešire kitili repovima mačaka koje bi ulovili na otoku.

U stvarnosti je bezrepost došla kao rezultat genetske mutacije. Manks može biti u potpunosti bez repa ili imati batrljak. Kada se u leglu pojavi mačić s repom, ne smatra se pripadnikom te pasmine.

Zbog kompaktnog, snažnog tijela, kratkih leđa i dugih stražnjih nogu ova mačka se kreće na specifičan način, skačući poput zeca. Veliku, okruglu glavu krase srednje velike uši i velike, okrugle oči. Krzno je kratko, gusto s mekanom poddlakom. Priznate su sve boje i uzorci. Cymric pasmina zapravo je dugodlaki manks. Osim po duljini dlake, ove dvije pasmine su izgledom i karakterno identične. Nježne su, mirne i druželjubive mačke koje vole biti uz svog čovjeka. Razigrane su, inteligentne i traže puno pažnje. Ove srednje velike mačke rado će sudjelovati u baš svakoj obiteljskoj aktivnosti, a uz pravilnu socijalizaciju odlično će se slagati s drugim životinjama.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Balinezijska mačka nastala je kada su se u leglu sijamskih mačića pojavili primjerci s dugom dlakom. Nije razjašnjeno kako je došlo do te pojave, da li je duga dlaka rezultat genetske mutacije ili nekog daljnjeg križanja s dugodlakom mačkom. Dugodlaka sijamska mačka se razvila u svoju pasminu, a kasnije joj je ime promijenjeno u balinezijsku jer njena elegancija i pokreti podsjećaju na kretanje balinezijskih plesačica.

Tijelo joj je srednje veličine, nešto krupnije nego kod sijamske mačke. Dlaka je poluduga, meka i svilena, bez poddlake, karakterističnih obilježja kao i kod sijamske mačke. Treba ju redovito četkati i održavati kako se ne bi zapetljala. Balinezijska mačka je i temperamentom slična sijamskoj. Zaigrana je, izrazito društvena i ne voli biti sama. Ako joj se ne posveti dovoljno pažnje, svoje nezadovoljstvo jasno će izraziti zvonkim glasanjem. Odličan je skakač i lako će naučiti dodavati loptu ili igračke. S obzirom na razinu aktivnosti i inteligencije, obavezno se oboružaj mnoštvom mačjih igračaka. Obožava se penjati i često boravi na ramenima svojih ljudi. Dobro se slaže s djecom i drugim kućnim ljubimcima.

Ova predivna, elegantna mačka idealan je odabir ako želiš aktivnog ljubimca koji će te svugdje pratiti u stopu.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Abesinska mačka jedna je od najstarijih pasmina na svijetu. Vjeruje se da je živjela na obalama Nila, pravila društvo egipatskim faraonima, a štovali su je kao božanstvo. Božica Bastet koja je bila izrazito cijenjena u Egiptu izgledom podsjeća na abesinsku mačku, a slične mačke nalaze se i na crtežima pronađenim u grobnicama. No, stvarnih dokaza da se radi o predku abesinske mačke nema. Prva abesinska mačka 1868. godine donešena je u Englesku iz Etiopije, prijašnje Abesinije, po čemu je i dobila ime.

Abesinska mačka je živahna, znatiželjna, izrazito inteligentna i neumorna. Potrebno joj je puno prostora i fizičke aktivnosti, a osobito se voli penjati. Veže se za svog čovjeka te traži njegovu blizinu i pažnju. U prvom kontaktu s ljudima često je nepovjerljiva, no uz puno strpljenja, nježnosti i ljubavi opušta se i gradi čvrstu povezanost. Tada do izražaja dolazi njezin pravi karater. Zbog svoje aktivnosti, rado će ići i u šetnje na povodniku. Njeno kratko krzno lako se održava uz redovito četkanje. Dolazi u nijansama bež, crvene i smeđe boje, a najpoznatija je tzv. boja divljeg zeca. Mačići na svijet dolaze tamnijeg krzna koje kroz nekoliko mjeseci poprima konačnu boju. Njeno srednje veliko tijelo je gipko, mišićavo i spretno, a velike, široke uši daju joj karakterističan izgled.

Ova simpatična mačka najsretnija će biti u društvu drugih mačaka, a odličan je odabir za aktivne vlasnike.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Shar pei pasmina je porijeklom iz Kine. Uzgajan je za borbe pasa. 1977. je ostvario Ginnessov rekord kao najrjeđa pasmina na svijetu. Danas nije toliko rijedak i ljudi ga sve češće odabiru za kućnog ljubimca.

To je ponosan, ali povučen pas, rezerviran i veoma neovisan. Iako je izrazito inteligentan, veoma je težak kad je u pitanju dresura i nikako nije prvi izbor psa za vlasnika početnika. Jako je vezan na svoju obitelj i voli biti u njenom društvu. Shar pei općenito više voli društvo ljudi nego drugih životinja. Smatra se da zbog svoje inteligencije preferira ljudsko društvo jer mu čovjek može pružiti više kreativnih zadataka, no postoji mogućnost da jednostavno više preferira ljubav i pažnju svog vlasnika.

Ovaj pas jedinstvenog izgleda naraste od 46 do 51cm, a teži 18 do 28kg. Životni vijek mu je 9 do 11 godina. Dlaka mu je kratka, oštra. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Dolazi u crnoj, smeđoj, krem i crvenoj boji. Dozvoljene su tamnije oznake oko njuške i očiju, no tijelo mora biti jednobojno. Karakterističan izgled daju im brojni nabori kože koja je izrazito opuštena. Svojim izgledom podjseća na morža bez brkova. Higijenu proreza između nabora je potrebno redovito održavati kako ne bi došlo do upale kože kojoj su skloni. Uz upale kože, skloni su i uvrtanju očnih kapaka. Jezik im je plavo-crne boje. Potrebna im je rana socijalizacija i izrazito čvrst i dosljedan odgoj. Uzgajani su da budu dominantni i nisu najbolje društvo za druge pse. Prema članovima svoje obitelji su veseli, razigrani i odlični prijatelji. Izrazito su čuvarski nastrojeni i mogu postati pretjerano zaštitnički raspoloženi prema svojim vlasnicima i imanju.

Ova zanimljiva, neobična pasmina odličan je odabir za aktivnu, stabilnu i čvrstu osobu koja neće popuštati u odgoju i koja će uživati u svim posebnostima neodoljivog shar peia.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Patuljasti pinč dolazi iz Njemačke i nastao je kao čuvar dvorišta i lovac štetnih glodavaca. Danas ih se uglavnom drži kao kućne ljubimce.

Izgledom podsjećaju na dobermana, no s njim ih povezuje samo zemlja podrijetla. Budući da imaju kratku dlaku, potrebno ih je držati u zatvorenom prostoru jer su osjetljivi na hladnoću što ih čini idealnim psom za stan. Patuljasti pinč ima tipičan terijerski karakter pa će se nerijetko postaviti pred veće pse kao da je doberman. Zbog takvog temperamenta i neustrašivosti, odličan je čuvar. Ima puno energije i potrebno mu je svakodnevno šetanje, trčanje, igranje i mentalno umaranje. Uz to je izrazito inteligentan pa ga bez puno problema možete naučiti da bude poslušan. U treningu se oboružajte stpljenjem jer bi zbog svoje tvrdoglavosti mogao testirati granice vaše tolerancije.

Naraste od 25 do 30cm, a teži svega 3,5 do 5kg. Životni vijek mu je u prosjeku 15 godina. Dlaka mu je kratka, sjajna, crno - crvene ili smeđe boje. Linja se pa ju je potrebno redovito četkati. Patuljasti pinčevi su odlični obiteljski psi, a svojoj obitelji su iznimno odani. Najčešće se vežu uz jednu osobu i ona im je centar svijeta, no to ne znači da neće rado komunicirati s ostalim članovima obitelji. Uz pravilnu socijalizaciju i odgoj bit će odlično društvo djeci i drugim životinjama, no pripazite kod interakcije jer su maleni, da ne bi došlo do ozljeda. Odličnog su zdravlje i ljepote koju s ponosom pokazuju svakim korakom. Pokazali su se odličnim psima za pseće sportove, ali i kao vrhunska pratnja u trčanju, bicikliranju i planinarenju. Koju god aktivnost odaberete, patuljasti pinč će vas pratiti bez ikakvog problema.

Ovaj veliki pas zarobljen u malom tijelu odličan je izbor ako tražite aktivnog, temperamentnog psića pogodnog za život u stanu.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Njemački patuljasti špic, poznatiji kao pomeranac, jedna je od najpopularnijih pasmina pasa. Poznat je po svom lisičjem izgledu, dugoj, bujnoj sjajnoj dlaci i osmijehu na licu. Prvi put su se pojavili u pokrajini Pomerania, a nastali su od drevnih špic pasmina s tog područja. Njihovi predci su uzgajani da čuvaju stoku, štite dom ili vuku sanjke, dok je današnji pomeranac izgubio ta svojstva i postao omiljen kućni ljubimac.

Pomeranac naraste od 15 do 20cm, a teži svega 1,9 do 3,5kg. Takve tjelesne dimenzije čine ga idealnim ljubimcem za stan. Živi 12 do 16 godina. Krzno mu je dvostruko, gusto, bogato dlakom koja se intenzivno linja. Potrebno mu je redovito četkanje i kvalitetna prehrana kako bi dlaka ostala lijepa i sjajna. Dolaze u raznim bojama, a najpopularnije su narančasta i crvena. Skloni su kamencu i bolestima desni pa je redovito pranje zubi obavezno. Pomeranci su prijateljski nastrojeni psi i uz pravilnu socijalizaciju dobro će se slagati s djecom i dugim životinjama. Ipak, treba pripaziti kod igre s pomerancima jer su mali i može doći do ozljeda. Često nemaju dojam koliko su zapravo mali pa znaju biti jako hrabri i lajati na veće pse. Vrlo su inteligentni i može ih se lako istrenirati da budu poslušni. Nisu pretjerano aktivni, ali su im svakodnevne šetnje svejedno potrebne. Zbog guste dlake osjetljivi su na vrućinu i vlagu pa pripazite u ljetnim danima. Skloni su debljaju i izbirljivosti kod hranjenja. Potrebno ih je od malih nogu naučiti da ne biraju hranu nego jedu sve što im date u zdjelicu. Sumnjičavi su prema strancima što ih čini odličnim čuvarima. Svaki dolazak nepoznate osobe označit će zvonkim lavežom.

Svjetskoj popularnosti pomeranaca svakako je pomogao pas Boo koji se pojavio na Facebooku i koji je proglašen najslađim psom na internetu. Nakon toga svatko je poželio imati jednog malog Booa, vjerujemo da ćete ga poželjeti i vi.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.