Život s gluhim ili slijepim psom

Danas ti donosimo savjete kako se nositi s takvim poteškoćama i olakšati svom najboljem prijatelju.

Život s gluhim ili slijepim psom

Svakodnevne životne situacije prilično su jednostavne ako je tvoj ljubimac zdrav i nema nikakvih problema. No, mogu postati vrlo komplicirane ako tvoj najbolji prijatelj ostane gluh ili slijep. Problemi s vidom ili sluhom mogu nastati zbog nasljednih bolesti ili određenih zdravstvenih tegoba, a najveći se izazovi pojavljuju kada se promjene dogode naglo. Danas ti donosimo savjete kako se nositi s takvim poteškoćama i olakšati svom najboljem prijatelju novu svakodnevnicu.

Gluhoća

Psi se mogu roditi gluhi, mogu oglušiti sa starošću, a gluhoću mogu uzrokovati i razni zdravstveni problemi. Osim ako se rodio gluh, pas će kada ogluši biti prilično zbunjen i neće mu biti jasno zašto je svijet utihnuo. Ti mu možeš olakšati ovu promjenu i naučiti ga da se oslanja na vid i njuh koji će mu u nedostatku sluha svakako ojačati.

  • oslanjaj se na vizualne signale (pokrete rukom) i dodire kada komuniciraš sa svojim psom - neka oni budu jasni, a pokreti prenaglašeni kako bi ih pas lakše uočio i povezao s radnjama koje treba učiniti
  • osim ako niste u ograđenom prostoru, psa uvijek šetaj na povodniku ili puštaj slobodnog na dugačkom povodniku jer više ne može čuti ako mu se približava kakva opasnost
  • na ogrlicu možeš staviti zvonce da lakše znaš gdje je tvoj ljubimac ukoliko se udalji od tebe
  • kada trebate komunicirati na daljinu ili u mraku, koristi svjetiljku ili laser da privučeš pozornost psa na sebe
  • uvijek najavi svom najboljem prijatelju da odlaziš od kuće, nemoj samo nestati dok on npr. spava
  • trebaš li probuditi svog psa, učini to tako da mu staviš poslasticu ispred njuške kako bi ga miris probudio; nemoj ga buditi naglim dodirima ili pokretima da se ne bi iznenadio i preplašio
  • u igri koristi veće i vizualno upečatljivije igračke kako bi ih tvoj ljubimac lakše pronašao u gustoj travi

Sljepoća

Psi najčešće oslijepe sa starošću, no mogu se roditi slijepi ili oslijepiti zbog nekog zdravstvenog problema. Kao i kod gluhoće, najteža situacija za psa je ako sljepoća dođe naglo i tvoj se ljubimac odjednom nađe u mraku. Sluh i njuh su dva osjetila koja će ojačati kada vid oslabi i oni vam mogu pomoći u svakodnevnoj komunikaciji.

  • puno pričaj sa svojim psom, pričaj mu dulje i češće nego inače - neka zna da si tu za njega
  • nemoj mijenjati raspored pokućstva u vašem domu niti lokaciju njegovog ležaja i zdjelica; na taj će način brže naučiti gdje se što nalazi i lakše se snalaziti u prostoru
  • osiguraj sva mjesta u vašem domu gdje bi se pas mogao ozlijediti ili pasti, kako ne bi došlo do nezgode
  • pokušaj češće ići u šetnju na ista mjesta, istim putem, kako bi stvorio rutinu i omogućio svom ljubimcu da se i tijekom šetnje osjeća sigurno
  • uvedi nove komande poput „pazi“, „stani“, „korak gore“, „korak dolje“ u vašu komunikaciju da možeš upozoriti svog ljubimca kada mu se na putu nalazi neka prepreka
  • kada odlaziš od kuće, ostavi upaljen radio ili televizor da se tvoj najbolji prijatelj osjeća manje usamljeno
  • koristi igračke u koje možeš staviti mirisne komadiće hrane ili one koje proizvode zvukove kako bi ih pas lakše pronašao i uživao u igri

Promjene koje se događaju u životu tvog ljubimca prilikom gluhoće ili sljepoće svakako su izazovne, no nikako nisu nepremostive. Trebat će vremena da se prilagodite i naučite nove trikove koji će vam pomoći da lakše prebrodite dan. Ono što nikako ne smiješ smetnuti s uma - nastavi se igrati i zabavljati sa svojim najboljim prijateljem jednako kao i do sada.

Igra i rekreacija su jako bitne da tvoj ljubimac bude sretan i zadovoljan.

Korisno je i jasno naznačiti na ogrlici svog psa da je gluh ili slijep i obavezno mu osigurati markicu s tvojim imenom i brojem telefona kako bi se lakše vratio kući ako slučajno negdje odluta.

Uz malo prilagodbe i kreativnosti s tvoje strane, tvoj najbolji prijatelj će pronaći sigurnost i oslonac u tebi, a vaša povezanost postat će još dublja i jača nego ikada.

 

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.