Turska angora je dugodlaka pasmina podrijetlom iz područja Armenije, Turske i Afganistana (nekadašnja Perzija). Pretpostavlja se da je jedna od prvih dugodlakih mačaka koja je u 16. stoljeću stigla u Europu, no ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li baš ta mačka bila početak uzgoja dugodlakih pasmina mačaka u Europi. Louis XV, te Louis XVI i Maria Antoinetta bili su poznati kao veliki ljubitelji pasmine u 18. stoljeću. Postoje i mnoge slike iz tog razdoblja koje nam prikazuju tursku angoru u raznim varijacijama boja: bijela, crna, kornjačevina i crvena. Do 1871. godine sve dugodlake pasmine smatrane su angorama, no tek tada primjećene su znakovite razlike između angora i perzijskih mačaka. Ponajviše se isticala razlika u strukturi dlake, ali i obliku glave i tijela. Privremeno zanemarena, pasmina turska angora tek u 20. stoljeću dobiva svoj procvat kada je pokrenut program turske vlade za očuvanje turske angore, istovremeno s programom za očuvanje pasmine turska van.

Za razliku od turske van, turska angora je mačka nježne građe, duge dlake koja je svilenkasta na dodir i kao da svjetluca dok se kreće. Nedostaje joj poddlaka tako da nema čestih problema sa zapetljavanjem, a ni linjanje nije preintenzivno. Karakteristično je da su joj zadnje noge nešto duže od prednjih, a šape vrlo sitne. Još jedna specifičnost su velike, uspravne uši postavljene visoko na glavi. Izvorna boja je snježno bijela, a kombinacije s drugim bojama i s plavim, narančastim ili raznobojnim očima posljedica su križanja s orijentalnim pasminama.

U leglima se često javlja slučaj da se omace djelomično ili potpuno gluhi mačići. Iako im taj nedostatak u odrasloj dobi i životu unutar toplog i sigurnog doma ne utječe značajno na kvalitetu života, ti se mačići svejedno isključuju iz uzgoja. Diči se inteligencijom, nježnošću i krajnjom privrženosti vlasniku. Druželjubiva je, razigrana te rado prihvaća druženje s drugim mačkama i životinjama, ali i djecom. Ako želiš elegantnu i dražesnu ljubimicu male do srednje građe, turska angora savršen je izbor za tebe.

 

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.