Kornjače su izrazito neobične i zanimljive životinje. Žive na kopnu, u rijekama, jezerima i morima, a krasi ih jedinstven oklop. Njihov oklop razlikuje ih od drugih gmazova te im daje prepoznatljiv izgled. Oklop može biti mekan, građen od više slojeva kože ili tvrd, građen od keratina. 

Jedna od najpoznatijih morskih kornjača je glavata želva, česti stanovnik jadranskog mora. Čančara pak nastanjuje jadransku obalu. Boravi na suhim, kamenitim, grmljem obraslim predjelima, a može je se pronaći i u vrtovima. Ona je zakonom zaštićena životinjska vrsta u Hrvatskoj. Barska kornjača jedna je od dvije vrste slatkovodnih kornjača koje se mogu pronaći na području Europe. Čest je stanovnik jezera i mirnijih tokova rijeka na području kopnene Hrvatske. Strogo je zaštićena vrsta, a nažalost je i ugrožena jer crvenouha i žutouha kornjača, invazivne vrste, sve više okupiraju njeno prirodno stanište. Glavate želve i barske kornjače ne smiju se držati kao kućni ljubimci dok su čančare, crvenouhe i žutouhe kornjače česti stanovnici naših domova. 

Čančara je kopnena kornjača kojoj treba osigurati pravilne uvjete kako bi bila zdrava i dugo živjela. Naraste 25 do 30 centimetara, a hrani se travama, djetelinom, maslačkom, stolisnikom, nevenom i sličnim biljem. Ne smije se hraniti mesnom hranom niti voćem i povrćem, što je najčešća pogreška u držanju čančare kao kućnog ljubimca. Idealno bi bilo držati je u vrtu, gdje će imati stalan pristup raznolikom bilju te dovoljno sunčeve svjetlosti. Ako je ipak odlučiš držati u terariju, on treba biti dugačak barem 5 duljina te širok 3 duljine njenog oklopa. Trebaš joj osigurati kokosov treset kao podlogu, skrovište, posudu za hranu i plitku posudu za vodu jer nije dobar plivač. 

Izvor fotografije: Pexels

"Glavate želve i barske kornjače ne smiju se držati kao kućni ljubimci dok su čančare, crvenouhe i žutouhe kornjače česti stanovnici naših domova."

Crvenouha i žutouha kornjača su dvije vrste vodenih kornjača koje dolaze iz Sjeverne Amerike. Hrane se ribom, mesom, puževima, račićima i raznim vodenim biljem. Male kornjače su velike otprilike kao kovanica od 2 eura dok odrasle mogu narasti i do 35 centimetara. Njihova veličina je najčešći razlog zbog kojeg ih ljudi, kada postanu prevelike za terarij, puštaju u prirodu, u jezera poput Maksimira, Bundeka ili Jaruna. To svakako nije preporučljivo, a zakonom je i zabranjeno. Ove kornjače su brže i spretnije od naših barskih kornjača pa se tako s njima nadmeću za teritorij, hranu i mjesto za parenje. Zbog toga je broj barskih kornjača u prirodi značajno pao te su one ugrožene. Kako bi se smanjio broj napuštenih crvenouhih i žutouhih kornjača i očuvala barska kornjača njihova prodaja u dućanima za kućne ljubimce je zabranjena. 

Ako poželiš imati crvenouhu ili žutouhu kornjaču kao ljubimca, svakako joj moraš osigurati dovoljno velik terarij. On treba biti minimalno 150 centimetara duljine s 300 do 400 litara vode. U terariju se obavezno treba nalaziti i kopneni dio gdje će se kornjača moći sunčati te zagrijati po potrebi. Voda mora biti topla pa je obavezan grijač koji će održavati njenu stalnu temperaturu. Isto tako potreban je i filter kako bi voda uvijek bila čista i sigurna za tvoju vodenu ljubimicu.

"Crvenouha i žutouha kornjača su dvije vrste vodenih kornjača koje dolaze iz Sjeverne Amerike. Hrane se ribom, mesom, puževima, račićima i raznim vodenim biljem. Male kornjače su velike otprilike kao kovanica od 2 eura dok odrasle mogu narasti i do 35 centimetara."

Sve kornjače, kao i ostali gmazovi, ovise o vanjskoj temperaturi pa im obavezno moraš osigurati povišeno mjesto za sunčanje kojeg ćeš zagrijavati grijaćom lampom. Osim grijaće, kornjačama obavezno treba i UVA/UVB lampa koja je nužna za sintezu vitamina D3. Kornjače zimi hiberniraju pa im trebaš osigurati i odgovarajuće uvjete kako bi bezbrižno spavale zimski san. 

Ovi zanimljive životinje zaista mogu biti idealni kućni ljubimci. Sigurno ćeš se opustiti i razveseliti promatrajući ih dok šetaju, plivaju, sunčaju se ili odmaraju. Koliko god na prvu djeluju kao jednostavni kućni ljubimci, trebaš dobro razmisliti o uvjetima koje traže te možeš li im ih osigurati. Isto tako, nikako ih ne smiješ uzimati iz prirode nego ih obavezno nabavi od registriranog uzgajivača. Uz odgovarajuće životne uvjete, prehranu i rasvjetu tvoja nova oklopna ljubimica može živjeti i preko dugih 100 godina.

Autor: Maja Črnjević, dr.med.vet.