Prvi podaci o postojanje europske mačke nalaze se na crtežima u egipatskim grobnicama. Smatra se da je izravan potomak divlje afričke mačke, a po Europi se raširila nakon što je iz Egipta prenesena u Grčku i Rimsko carstvo. Međunarodni felinološki savez priznao ju je kao pasminu 1982. godine, a najzastupljenija je u skandinavskim zemljama. I danas se često izjednačava s domaćom mačkom iako je neovisna pasmina koja ima svoj standard.

Ova predivna mačka snažnog, robusnog, mišićavog tijela ima prilično veliku glavu s okruglim licem. Uši su joj srednje velike, blago zaobljene na vrhovima, a oči okrugle, razmaknute i jasno izražene. Krzno je kratko, gusto, sjajno i bogato. Priznata je u svim bojama, uzorcima i kombinacijama s bijelom bojom. Njena kratka dlaka se uz redovito četkanje lako održava. Europska mačka ili europska kratkodlaka mačka, kako ju ponekad nazivaju, izuzetno se lako prilagođava okolini te je izrazito aktivna.

Zaigrana je i izvrstan lovac. Prijateljski je raspoložena pa se dobro slaže s mačkama i drugim životinjama, ali je zbog izraženog lovnog nagona obavezno treba priviknuti na suživot s manjim kućnim ljubimcima poput ptica i glodavaca. Privržena je svom čovjeku, voli se maziti i ne voli dugo biti sama. Zbog svoje prilagodljivosti često preuzme navike i osobine svojih ljudi. Ova predivna, staložena mačka uvijek će biti spremna na igru ili maženje, ovisno o situaciji, što ju čini idealnim obiteljskim ljubimcem.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.