Burmanska mačka potječe iz Burme, s tajlandsko-burmanske granice. O njenom podrijetlu postoje razne legende, a jedna od njih govori kako je živjela u hramovima i bila štovana kao božanstvo. Na drevnim zapisima mogu se pronaći slike burmanske mačke, uz perzijsku, što potvrđuje njihovu genetsku povezanost i činjenicu da su to dvije odvojene pasmine. Burmansku mačku imena “Wong Mau” u SAD je iz Burme doveo vojni liječnik dr. Thompson 1930. godine te se od nje dalje razvila pasmina. Danas postoje dva tipa burmanske mačke, američki, krupniji te europski s vitkijim tijelom.

Tijelo burme je srednje veličine, kompaktno i mišićavo. Velike, razmaknute oči te široke uši s blago zaobljenim vrhovima daju joj karakterističan izgled. Krzno joj je kratko, svileno i bez poddlake. Dolazi u raznim bojama. Donja strana tijela uvijek je svjetlija od leđa, nogu i lica.

Burmanska mačka izrazito je druželjubiva, znatiželjna i mazna. Voli društvo i igru, ali može biti vrlo uporna i svojeglava kada nešto želi. Inteligentna je i aktivna pa će rado ići u šetnju na povodniku. Voli društvo ljudi, drugih mačaka i životinja. Nikako ne voli biti sama i traži puno pažnje. Ova graciozna, nježna i umiljata mačka zaista je idealan obiteljski ljubimac, osobito za veliku obitelj s djecom i drugim ljubimcima.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.