Sphynx pasmina rezultat je prirodne i spontane genetske mutacije koja čini ovu mačku specifičnom, a to je odsustvo dlake. Povijesni podaci o postojanju bezdlakih mačaka datiraju iz vremena Asteka, a uzgoj današnjeg Sphynxa počinje 1966. godine u Kanadi (Ontario). Zanimljivo je da se ime pasmine kroz vrijeme mijenjalo. Prvo je glasilo “Moonstone Cat” (“Mačka Mjesečevog Kamenja”), zatim “The Canadian Hairless” (“Kanadska Bezdlaka”) i na kraju “Sphynx”.

Iako ih svrstavamo u bezdlake mačke i izgledaju golo, kožu im zapravo pokrivaju fine, pahuljaste dlačice koje se najčešće javljaju na ušima, njušci, nogama, repu i skrotumu. Koža je slična jelenjoj, a na dodir pruža topli, nježni i ugodan osjećaj. Mogu doći u svim bojama, a i s naborima kože koji su prisutni na glavi, vratu i ramenima. Glava im je nešto duža nego šira, čelo plosnato, uši velike i široke, a jagodice istaknute što im daje karakterističan, pomalo opasan izgled.

Neka te taj prvi dojam ne zastraši jer to je potpuna suprotnost njihovom karakteru! Osim što te ova pasmina spašava od svakodnevnog čišćenja dlake s odjeće i namještaja, nudi ti i svoj savršeno ljubazan karakter. Odlikuju se lukavošću, znatiželjom, druželjubivošću i simpatičnošću. Ako tražiš osjećajno društvo za razgovor i neograničeno maženje, sphynx je odlična opcija! Ako ne osjeti dovoljno pažnje donijet će ti igračku ili na bilo koji drugi način pokazati da se želi družiti. Odan je prijatelj koji mrzi samoću i nikad ne pokazuje znakove agresivnosti. Linjanje ćeš izbjeći, ali moraš voditi brigu da ga okupaš barem jednom tjedno te da ga ne izlažeš direktnom suncu.

Isključivo je kućna maca, snažna i otporna, a ukoliko će izlaziti na sunce zaštiti njegovu kožu dječjom kremom za sunčanje. U zimskim mjesecima vrlo vjerojatno ćeš mu morati nabaviti topli kaputić. Egzotičnog izgleda, ali ogromnog srca, ne sumnjamo da će ti ova maca ukrasti pažnju i pružiti nezaboravno prijateljstvo!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Prema legendi, ova prekrasna mačja pasmina nastala je u budističkom hramu Lao Tsun u Indokini kao posveta božici reinkarnacije. Ne znamo kako je dospjela u Europu, no najstariji dokaz prisutnosti svete birme na europskom kopnu je slika mačka kojeg je madam Baudoin snimila tridesetih godina 20. stoljeća u Francuskoj. Intenzivan uzgoj u Europi započinje nešto kasnije, u prvoj polovici šezdesetih godina.

Vanjski izgled svete birme karakterizira izduženo i snažno tijelo te kratke i zdepaste noge. Srednjeg je rasta, malih ušiju i svilene dlake tamnije bijele do svijetlo smeđe boje. Dlaka je gusta, ali nema poddlaku što ti svakako olakšava održavanje i češljanje te je čini idealnom za maženje. Karakteristične boje oznaka (na nogama, glavi i repu) su čokoladna, boje tuljana, plava i ljubičasta, dok je trbuh potpuno bijeli.

Najslađa oznaka i posebnost ove pasmine su svakako bijele šapice, simpatično nazvane 'rukavice' ili 'čarape'. Lice joj krase blago zaobljene i široko postavljene duboko plave oči u koje se mnogi zaljube na prvi pogled. Osim privlačnog i zanimljivog vanjskog izgleda, nudi ti i prekrasnu unutarnju osobnost, odnosno nježnost, poslušnost, privrženost i ljubav prema svojim vlasnicima. Voli pratiti svoje ljude, spavati pored njih i stiskati se, a odlično se slaže i s drugim životinjama te djecom. Ako tražiš ljubimicu koja će uživati u obiteljskim aktivnostima, onda je ova krznena loptica pravi izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Povijest pasmine škotski fold započinje 1961. godine s mačkom imena Susie koja je imala presavijene uši. Živjela je na škotskoj farmi, a pokazivala je vrhunski lovni instinkt. Zbog toga je dobila zadatak da kontrolira populaciju štetočina. Kasnije se parila s lokalnom mačkom, a njezine mačiće primijetio je pastir William Ross. Jednog od tih mačića pario je s britanskom kratkodlakom mačkom te dobio leglo od kojeg je krenuo ciljani uzgoj pasmine koju danas poznajemo kao škotski fold. Ova srednje velika mačka ime je dobila prema zemlji podrijetla i presavijenim ušima (engleski fold).

Zaobljena glava, velike okrugle oči i oblik tijela daju joj cjelokupan okrugli izgled. Dlaka joj je izrazito gusta i mekana, a može biti kratka ili srednje duga. Linja se pa ju je potrebno redovito četkati. Dolazi u svim bojama i uzorcima, a boja očiju najčešće odgovara boji dlake. Voli društvo čovjeka, privržena i mazna što je čini odličnim partnerom za popodnevno uživanje na kauču. Razigrana je, znatiželjna i inteligentna pa će uz malo truda i finih nagradica lako naučiti i poneki trik. Umjereno je aktivna, više voli odmarati. Njene presavijene uši daju joj karakterističan, zanimljiv izgled, no nastale su zbog genetskog poremećaja koji uzrokuje oštećenje hrskavice. Mačići se rađaju s uspravljenim ušima, a nakon tri do četiri tjedna od težine hrskavice preklope se prema naprijed.

Iz istog razloga je sklona srčanim bolestima i problemima sa zglobovima pa ako se odlučiš za ovu ljepoticu svakako je nabavi od odgovornog uzgajivača. Većina međunarodnih felinoloških saveza, uključujući FIF-u, ne priznaje pasminu upravo zbog genetike te smatraju njen uzgoj nepotrebnim. Ova simpatična mačka zahvaljujući svom okruglom licu i presavijenim ušima pomalo podsjeća na lutku pa je među vlasnicima kućnih ljubimaca jedna od omiljenih. Ako se odlučiš za škotskoj folda, svakako razmisli o pozitivnim kao i negativnim stranama ove mekane pasmine kojoj je zaista teško odoljeti.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Turska angora je dugodlaka pasmina podrijetlom iz područja Armenije, Turske i Afganistana (nekadašnja Perzija). Pretpostavlja se da je jedna od prvih dugodlakih mačaka koja je u 16. stoljeću stigla u Europu, no ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li baš ta mačka bila početak uzgoja dugodlakih pasmina mačaka u Europi. Louis XV, te Louis XVI i Maria Antoinetta bili su poznati kao veliki ljubitelji pasmine u 18. stoljeću. Postoje i mnoge slike iz tog razdoblja koje nam prikazuju tursku angoru u raznim varijacijama boja: bijela, crna, kornjačevina i crvena. Do 1871. godine sve dugodlake pasmine smatrane su angorama, no tek tada primjećene su znakovite razlike između angora i perzijskih mačaka. Ponajviše se isticala razlika u strukturi dlake, ali i obliku glave i tijela. Privremeno zanemarena, pasmina turska angora tek u 20. stoljeću dobiva svoj procvat kada je pokrenut program turske vlade za očuvanje turske angore, istovremeno s programom za očuvanje pasmine turska van.

Za razliku od turske van, turska angora je mačka nježne građe, duge dlake koja je svilenkasta na dodir i kao da svjetluca dok se kreće. Nedostaje joj poddlaka tako da nema čestih problema sa zapetljavanjem, a ni linjanje nije preintenzivno. Karakteristično je da su joj zadnje noge nešto duže od prednjih, a šape vrlo sitne. Još jedna specifičnost su velike, uspravne uši postavljene visoko na glavi. Izvorna boja je snježno bijela, a kombinacije s drugim bojama i s plavim, narančastim ili raznobojnim očima posljedica su križanja s orijentalnim pasminama.

U leglima se često javlja slučaj da se omace djelomično ili potpuno gluhi mačići. Iako im taj nedostatak u odrasloj dobi i životu unutar toplog i sigurnog doma ne utječe značajno na kvalitetu života, ti se mačići svejedno isključuju iz uzgoja. Diči se inteligencijom, nježnošću i krajnjom privrženosti vlasniku. Druželjubiva je, razigrana te rado prihvaća druženje s drugim mačkama i životinjama, ali i djecom. Ako želiš elegantnu i dražesnu ljubimicu male do srednje građe, turska angora savršen je izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Turska van mačka potječe s područja oko jezera Van u istočnoruskoj pokrajini Anatoliji, nekadašnjoj Turskoj. Prvi zapisi o pasmini pronađeni su na rezbarijama hetitskog nakita. Lik ove mačke bio je omiljen motiv na pečatima, ornamentima te zidovima armenskih crkava. Jedna rimska legija čak je na svoj ratnički stijeg stavila upravo tursku van mačku. Uzgoj pasmine započeli su britanski turisti koji su s ljetovanja u Turskoj sa sobom ponijeli uzgojni par. Britanska udruga mačaka OCCF pasminu je priznala 1969. godine, a već nekoliko godina kasnije službeni standard pasmine priznale su i ostale felinološke organizacije.

Ova velika, snažna mačka ima izrazito čvrste mišiće. Prirodna selekcija i razvoj pasmine u prirodi stvorili su jaku mačku sa izraženim prsnim košem i kukovima zbog čega ima široko postavljene, dugačke stražnje noge. Glava joj je široka i u skladu s tijelom. Kod mačića dlaka je kratka, dok je u odrasloj dobi poluduga. Nježna je i svilena, a ujedno toliko gusta da je praktički nepromočiva. Specifično za ovu pasminu je da voli vodu i plivanje, a dlačni pokrivač joj pomaže da ostane suha i ugrijana dok uživa u plivanju. Dlaka se linja i potrebno ju je redovito četkati. Dolazi u bijeloj boji s obojenim mrljama na glavi i repu. Mrlje mogu biti crne, plave, crvene, krem i boje kornjačevine, a one na glavi moraju biti razdvojene bijelom lisom po sredini.

Turska van mačka izrazito je inteligentna i voli imati okolinu pod svojom kontrolom. Kada je sretna i zadovoljna bit će veoma mazna i razigrana, dok će se kad je nezadovoljna ili u nepoznatoj okolini vješto sakriti. Izrazito su privržene ljudima i suosjećaju s njima pa je tako karakteristično za ovu mačku da će u slučaju bolesti svog vlasnika nježno ga lizati te mu čak i donijeti komadić svoje hrane kako bi mu pomogla. Ova osobina je razlog zašto je pasmina sve popularnija kao kućni ljubimac. Kako se formirala u divljini ima izražen lovački instinkt pa pripazi ako uz tursku van imaš i manje kućne ljubimce poput ptica ili glodavaca. Izrazito je energična, voli igru, boravak u prirodi i šetnje pa će ti biti savršen odabir ako tražiš aktivnu mačju prijateljicu.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Don Sphynx ili popularno Donskoy jedna je od rijetkih pasmina mačaka bez dlake i odličan izbor za sve ljubitelje koji su alergični na mačju dlaku, a nastala je prirodnom mutacijom u Rusiji. Priča kaže kako je jedna gospođa pronašla malog mačića bez dlake i povela ga kući kako bi ga izliječila, no s vemenom je shvatila da je mačić zapravo zdrav i kratko vrijeme je bila uvjerena da se radi o pasmini Sphynx. Kako je mačka rasla, tako su bile očite sve veće razlike između nje i spomenute pasmine. Nakon nekog vremena omacila se i svi mačići bili su bezdlaki baš kao i ona, a 2006. godine Don Sphynx priznat je od strane FIF-e.

Njeno široko, mišićavo tijelo, velike uši i ukošene bademaste oči bez sumnje će privući pažnju gotovo svakog ljubitelja mačaka. Iako je najčešće u potpunosti “gola”, postoji tip s nešto malo kratke dlake i onaj sa sitnom kovrčavom dlakom i golim dijelovima na ramenima i glavi. Možemo ih vidjeti u svim bojama u kombinaciji sa bijelom. Iako uglavnom nema potrebe za četkanjem, preporučuje se kupanje na tjednoj bazi kako bi koža ove ljepotice bila mirisna i zdrava.

Ova pasmina nije sklona bolestima, no u hladnijim danima poželjno je obući je u nešto toplo kako se ne bi prehladila. Znatiželjna je i aktivna mačka, a izrazito je privržena svojim ljudima. Obožava biti u centru pozornosti i najsretnija će biti u ljudskom društvu. Kažu da je privržena i odana zapravo kao pas. Zamišljaš li zajedničke šetnje i izlaske, imaj na umu da ćeš je morati zaštititi i od jakih sunčevih zraka. U zamjenu za ljubav i brigu koju ćeš joj pružiti, očekuj vjernu i inteligentnu prijateljicu uvijek spremnu na igru i maženje.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Japanski bobtail kratkodlaka je mačka porijeklom iz Japana gdje je jedna od omiljenih pasmina. Postoji nekoliko legendi vezanih za postanak pasmine, a jedna od njih govori kako je se tijekom hladne noći mačka grijala uz vatru. Žeravica koja je iskočila iz peći zapalila joj je rep. Mačka se prepala, pobjegla iz kuće i trčala gradom pokušavajući ugasiti vatru na repu. Kako je grad bio napravljen od drva, mačka je zapalila čitav grad. Kralj je čuo za taj događaj i naredio da se svim mačkama odrežu repovi. Zbog ove legende vjeruje se da mačke na istoku imaju kratke repove.

Japanski bobtail je krajem Drugog svjetskog rata uvezen u SAD. Tamo je započet uzgoj oko 1960. godine, a pasmina je 1993. godine priznata od CFA. 1986. godine uzgoj u Švicarskoj započeo je R. Voehringer, međunarodni sudac FIF-e.

Pasminu karakterizira kratak rep u obliku batrljak. Dugačak je 5 do 8 cm, obrašten je dlakom te ima oblik pompona, podsjeća na zečji rep. Nježna glava japanskog bobtaila ima oblik istostraničnog trokuta, visokih jagodničnih kostiju i naglašenih brčnih jastučića. Krase je velike, razmaknute, visoko smještene uši te velike i ovalne oči. Tijelo je mišićavo, elegantno i izduženo. Ova srednje velika mačka ima kratko, mekano i svilenkasto krzno koje može doći u svim bojama, a boja očiju mora biti u skladu s bojom krzna.

Prema japanskoj tradiciji za uzgoj se najčešće koriste “mi-ke” mačke, trobojne mačke u kombinaciji crne, crvene i bijele boje. Japanski bobtail je neovisna mačka izražene osobnosti. Izrazito je inteligentna i nije uvijek tolerantna prema drugim mačkama. Odlična je lovica, voli aktivnost i vodu, ali se lako prilagodi na život u stanu. Ova predivna mačka japanskog izgleda bit će ti odličan prijatelj ako ćeš poštovati njenu individualnost, družiti se često s njom i povremeno joj osigurati ukusan obrok bogat ribom koju obožava.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Kartuzijska mačka jedna je od starijih pasmina mačaka. Prema jednoj od legendi potječe iz planinskih predjela Irana, Sirije i Turske. Odatle joj gusto, meko krzno koje ju čini prepoznatljivom. Priča kaže da je u Francusku donešena za vrijeme križarskih ratova. Razdoblje 1920.-1930. smatra se početkom uzgoja ove predivne pasmine, a prvi standard objavljen je 1939. godine. Zbog sve češćeg križanja s britanskom plavom i perzijskom mačkom te udaljavanja od izvornih karatkeristika kartuzijske mačke, 1970. godine J. Simmonet odlučio joj je vratiti izvorne karakteristike započevši s ponovnim uzgojem čiste francuske pasmine kartuzijske mačke, a 1973. priznata je i od FIF-e.

Tijelo je masivne građe i mišićavo, a krzno meko i gusto svijetlo ili tamno plave boje. Glava joj je trapezastog oblika s ravnim i širokim nosom. Oči su joj velike, živahne, žute do boje jantara, a uši srednje veličine pozicionirane visoko na glavi. Noge su joj mišićave, a šape velike. Rep je srednje dug, nešto širi pri korijenu, a uži pri vrhu. Ova odana i inteligentna mačka uživa u miru i tišini, ali vrlo je druželjubiva i rado će boraviti u društvu svojih ukućana. Moglo bi se reći da osim karakteristika mačke ima i određene osobine psa. Tražiš li prijatelja kojem će odgovarati život u stanu, pronašao si idealnog kandidata.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Korat je pasmina mačke opjevana u tajlandskoj zbirci poezije još između 14. i 18. stoljeća. Naime, iako je miljenica kraljevske obitelji tog vremena svakako bila sijamska mačka, narod je obožavao korate za koje se vjerovalo da donose sreću. Često su bili darovani kao simbol poštovanja, ali i kao nosioci sreće kod sklapanja novih brakova. S druge strane, CFA je ovu pasminu priznala tek 1965. godine. Amerikanac po imenu Spearman donio je primjerak korat mačke s Tajlanda. Suci je nisu htjeli ocijeniti zbog toga što nije imala boje sijamske mačke, a Spearman ih nije mogao uvjeriti kako ondje postoji mnogo mačaka gotovo identičnog izgleda. Tek u 20. stoljeću Amerikanka Jean Jonson je nakon mnogo pokušaja uvoženja u SAD na poklon dobila dvije jedinke korata – Naru i Darra, nakon čega je s vremenom omogućen i uzgoj ove zanimljive pasmine.

Što se tiče tjelesne građe, tijelo joj je gipko i mišićavo, a leđa su zakrivljena. Stražnje noge su joj duže od prednjih, a rep je deblji pri korijenu i sužava se prema vrhu. Krzno je srebrno – sive boje, a sami vršci dlake su srebrni. Jastučići na šapama mogu biti boje lavande ili tamno plavosivi, kao i nosno ogledalo te usnice. Glava je srcolikog oblika, u razini očiju široka, a prema bradi uža. Uši su joj velike, izvana prekrivene kratkom dlakom, blago zaobljene i smještene visoko na glavi, a oči izražene i sjajne, zelene ili boje jantara. 

Za razliku od sijamske, korat je tiha mačka, ali voli komunicirati na druge načine. Inače je vrlo aktivna i inteligentna te iznimno privržena svom čovjeku. Tražiš li vjernog prijatelja koji će te pratiti u stopu, korat bi mogao biti idealan izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Ova relativno nova i vrlo zanimljiva pasmina stara je oko 200 godina, a postala je popularna u kratko vrijeme. Kao što i samo ime kaže, nastala je na Kurilskom otočju, a vjeruje se da se radi o podivljalim mačkama japanskog bobtaila koje su bile donešene na otočje sredinom prošlog stoljeća.

Vrlo je inteligentna, zanimljivog i pretežito mirnog karaktera te vezana za svog čovjeka, no u isto vrijeme prilično neovisna i neće joj smetati dio dana boraviti sama u stanu i odmarati. Odličan je lovac pa tako u divljini bez problema lovi zečeve i ribe, a u kući ili stanu će se potruditi ugrabiti svaku muhu. S obzirom na njenu sposobnost da u divljini ulovi tako velik plijen, lako je zaključiti kako se radi o velikoj mački mišićavog tijela te jakih nogu. Glava joj je velika, a krase ju bademaste oči i široke uši blago nagnute prema naprijed. Zavijeni repić, kojeg ćeš zasigurno prvog primijetiti nađeš li se u društvu ove ljepotice, može biti dug 3-8 cm.

Kurilski bobtail dijeli se na kratkodlaki i dugodlaki tip. Kratkodlaki tip ima nešto više poddlake i čvrste zaštitne dlake, a one dugodlake krasi i gusta, bogata dlaka oko vrata, nogu i na prsima. Boje variraju i priznate su sve u kombinaciji sa bijelom. Koji god tip odabereš, odlučiš li se za ovu pasminu, kurilski bobtail bit će ti odlično društvo i u igri i za vrijeme odmora!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.